|
(10.07.1856. Smiljan - 7.2.1943. New York)
Srednju školu polazio je u Gospiću i Karlovcu, tehn. školu u Grazu, a univerzitet u Pragu. Zaposlen je bio u Budimpešti i Parizu. U proljeće 1884. odlazi u SAD, gdje ostaje do svoje smrti.
U New Yorku je oko godinu dana radio s Th. A. Edisonom; poslije je, 1887., nakon niza materijalnih teškoća, osnovao vlastiti laboratorij, gdje je izvršio svoja najvažnija otkrića na području izmjeničnih struja. Realizirao je svoje pronalaske na području višefaznih sistema, za prijenos el. energije, razradio je efektivnu metodu iskorištavanja izmjenične struje, ostvario princip rotirajućeg magnetskog polja i usavršio indukcijski motor. 0 svojim pronalascima održao je predavanje 1888., nakon čega je njegov patent o izmjeničnoj struji otkupio G. Westinghouse, direktor istoimene kompanije, s kojim je poslije surađivao čitav niz godina. Teslin polifazni sustav izmjeničnih struja prvi je put pokazao svoju vrijednost nakon nekoliko godina kod izgradnje hidrocentrale na slapovima Niagare. Godine 1890. počeo se baviti strujama visoke frekvencije i tehnikom visokog napona, a od 1896. do 1914. patentirao je seriju izuma koji čine temelj suvremene radio-tehnike. U Coloradu je konstruirao veliku radiostanicu od 200 kW. U proljeće 1898. izgradio je model broda kojim je upravljao na daljinu s pomoću elektromagnetskih valova. Tesla je patentirao ukupno oko 700 pronalazaka, od kojih je nekoliko desetaka našlo široku primjenu. Godine 1956. u povodu stogodišnjice njegova rođenja jedinici za gustoću magnetskog toka dano je ime tesla.
Teslin motor radi na principu rotirajućeg magnetskog polja. To se polje stvara u prostoru između simetrično smještenih namota kroz koje prolaze pojedine faze trofaznog sistema struja. Zbog pomaka u fazi pojedinih struja u svakoj uzvojnici magnetsko polje koje one stvaraju stalno mijenja svoj smjer. Ako se u to polje smjesti pokretni magnet ili elektromagnet, on će pratiti promjene nastalog magn. polja, te će se prema tome okretati istom brzinom i istom frekvencijom. Takav uređaj predstavlja princip Teslina sinhronog motora, koji, međutim, ima niz nedostataka, od kojih je najvažniji taj što ne može podnijeti veća opterećenja. Ako se u tom rotirajućem magn. polju nalazi zatvoreni vodič (metalna ploča na osovini, rotor u obliku kaveza ili sl.), u njemu će se inducirati napon koji uzrokuje zakretanje vodiča. On ne može postignuti frekvenciju obrtanja rotirajućeg magn. polja, jer u tom slučaju ne bi postojale promjene magn. toka kroz vodič u kojemu izazivaju elektromagnetsku indukciju. Takav je motor poznat pod nazivom Teslin asinkroni motor ili indukcioni motor. Njegove su prednosti velike, jer može podnijeti velika opterećenja, nije mu potreban sistem četkica i kolektora kao ni posebni izvori za napajanje i pokretanje rotora. Izum toga motora (1883.) omogućio je da se izmjenična struja djelotvorno iskorištava. Tesla je taj problem riješio na temelju svoga polifaznog sistema, od kojeg je najpoznatiji trofazni.
Teslin transformator je uređaj kojim se preko elektromagnetske indukcije proizvode visoki naponi vrlo velikih frekvencija. Način rada i transformacije energije sličan je kao i kod običnog transformatora. Primarni namot ujedno je sastavni dio titrajnog kruga koji osim uzvojnice sadržava kondenzator i iskrište, a energiju može primati od induktora ili od visokonaponskog transformatora. Kondenzator se prazni preko iskrišta kroz uzvojnicu, uslijed čega se u njoj stvara visokofrekventno magn. polje koje uzrokuje indukciju u sekundarnom namotu. Da bi inducirani napon bio velik, taj namot ima vrlo velik broj navoja, a smješten je unutar primara kako bi prijenos energije bio što bolji. Teslin transformator nema željezne jezgre jer bi s njom, zbog visokih frekvencija, gubici energije bili suviše veliki. Primarni i sekundarni krug podešeni su tako da budu u rezonanciji. Da bi se to postignulo, sekundar mora imati mali kapacitet. Visoki inducirani naponi u Teslinu transformatoru uzrokuju stvaranje snažnih iskara koje izbijaju iz sekundara, a mogu biti popraćene čitavim nizom drugih efekata. Zbog jakog elektromagn. polja u blizini sekundara javljat će se u Geisslerovim cijevima luminiscencija, iako one nisu vodičima povezane sa sekundarom. Tesla je proučavao te svjetlosne fenomene iz kojih su se razvile različite vrste suvremenog ekonomičnog električnog osvjetljenja.
Dimenzije transformatora kojima je Tesla eksperimentirao dosezale su nekoliko metara, a dobivao je napone od milijun i više volta i frekvencije od nekoliko milijuna herca. Upotrebljavao ih je za prenošenje električne energije na daljine bez električnog provodnika.Visokofrekventne struje koje se dobivaju s pomoću Teslina transformatora poznate su pod nazivom Tesline struje. One pokazuju efekte koji se ne javljaju kod izmjeničnih struja niskih frekvencija. Ne izazivaju el. udar, ali stvaraju toplinske učinke. Na temelju Teslinih otkrića u vezi s fiziološkim djelovanjem tih struja razvile su se u medicini metode liječenja poznate pod nazivom darsonvalizacija (arsonvalizacija), dijatermija i terapija kratkih valova. Već je Tesla pokazao da se one mogu upotrebljavati za proizvođenje ozona, za taljenje metala, rafiniranje čelika i u različite druge svrhe.
TESLA (po Nikoli Tesli), oznaka T, jedinica magnetske indukcije u SI sustavu, definirana kao indukcija homogenog magnetskog polja koje djeluje na vodič silom od jednog njutna po metru duljine vodiča, ako je vodič okomit na polje, i njime teče stalna električna struja jakosti jednog ampera.
|
